Rana razvojna podrška u djetinjstvu definira se kao iskustvo i prilike koje djetetu s razvojnim teškoćama u ranoj predškolskoj dobi pružaju roditelji i stručnjaci s ciljem unapređenja, stjecanja i uporabe ponašanja koja oblikuju i utječu na djetetove interakcije s ljudima i objektima.
Pojam rane razvojne podrške označava proces informiranja, savjetovanja, edukacije i podrške djeci u najranijoj dobi (od rođenja do 7 godina), i njihovih roditelja, kod koje je utvrđeno stanje mogućeg odstupanja u razvoju, s visokim rizikom za daljnji razvoj. Ovaj proces obuhvaća i djecu kod koje postoji faktor rizika za razvojno odstupanje koje bi kasnije moglo utjecati na njihov daljnji razvoj.
Od velike je važnosti:
- što raniji ulazak u program rane razvojne podrške,
- podrška obitelji od strane stručnjaka,
- timska suradnja stručnjaka,
- individualni pristup svakom djetetu,
- uključenost roditelja u plan i program rada i
- uvažavati obiteljske izbore i mogućnosti.
Pokazalo se da je program rane razvojne podrške najefikasniji ako se s njim počne odmah po utvrđivanju odstupanja ili otkrivanju teškoće u razvoju. Za ranu razvojnu podršku od presudne je važnosti rana detekcija i rana rehabilitacija djece s faktorima rizika kao i one djece s utvrđenim teškoćama u razvoju. Područja rada su: komunikacija, spoznajni razvoj, socio – emotivni razvoj, senzorna integracija, motorički razvoj, poticanje aktivnosti svakodnevnog života.
Psihološka podrška
Osnovni cilj psihologa u radu s djecom (od 0-7 godina) je poticati i nadograđivati njihove vlastite resurse: emocionalne, komunikacijske,motivacijske i intelektualne potencijale, u svrhu što kvalitetnijeg i samostalnijeg života u odrasloj dobi. Osnovna zadaća u radu psihologa s djecom su prevencija i rana intervencija. Zadatak psihologa je osiguravati odgovarajuće, sigurno stabilno i poticajno okruženje, u kojem će svako dijete, zadržavajući svoju osobnu i obiteljsku autonomiju, rasti i razvijati se u ono što na osnovu svojih potencijala može postati. Rad psihologa s djecom obuhvaća:
- rad na emocionalnom razvoju i odnosu s vršnjacima,
- otklanjanje emocionalnih teškoća i poremećaja u ponašanju,
- rad na životnim i socijalnim vještinama,
- usvajanje komunikacijskih vještina,
- poticanje koncentracije i pažnje,
- stvaranje samopouzdanja i samostalnosti i
- otklanjanje poteškoća u prilagodbi.
U radu koristimo djetetovu igru kao medij kojim mu pomažemo proraditi one teške emocije i situcije s kojima se susreće ili se susrelo. Cilj je pomoći djetetu da proradi emocije ili zadovolji potrebe koje mu otežavaju zdrav psihosocijalni razvoj, da mu podržimo razvoj pozitivne slike o sebi, te da razvije strategije suočavanja s problemom i rješavanja problema. Djeca kroz igru mogu izraziti ono što im je teško reći na glas, odnosno oni kroz igru mogu objasniti stvari na svoj način.
Psihološka podrška provodi se jednom tjednom u trajanju od 45 minuta.