Socijalno pedagoška podrška uključuje primarnu prevenciju, detekciju, dijagnosticiranje i tretman za korisnike s rizikom za probleme ili s problemima u ponašanju i problemima socijalne integracije.

Problemi u ponašanju djece i mladih obuhvaćaju različita ponašanja koja se znatno razlikuju od ponašanja primjerenog dobi, situaciji i društvenim normama. Razlikuju se obzirom na intenzitet, trajanje, složenost i mogu biti štetna kako za samu osobu, tako i za njezinu užu i širu okolinu.

Problemi u ponašanju se mogu podijeliti u dvije skupine:

• Eksternalizirani problemi u ponašanju se odnose na nedovoljno kontrolirana ponašanja koja su usmjerena na okolinu – hiperaktivnost, nepažnja, neposlušnost, agresivnost, nepoštivanje pravila i autoriteta i sl. Djeca s eksternaliziranim problemima u ponašanju često dobivaju epitete „zločeste“ i „problematične“ djece.
• Internalizirani problemi u ponašanju se odnose na pretjerano kontrolirana ponašanja koja su usmjerena prema sebi – povučenost, napetost, osjetljivost, potištenost, anksioznost, depresivnost i sl. Djeca s internaliziranim problemima u ponašanju često ostaju neprimjećena jer su njihova ponašanja usmjerena prema sebi.

Uloga socijalnog pedagoga je poticanje pozitivnog razvoja djece, stvaranje podržavajućeg i poticajnog okruženja za osobu uzimajući u obzir njihove potrebe te pružanje podrške djeci i obiteljima.

Socijalni pedagog se kroz rad s korisnikom usmjerava na razvijanje pozitivnog odnosa prema sebi; prepoznavanje vlastitih potreba; prepoznavanje, izražavanje i kontrolu emocija, razvoj samopouzdanja i osjećaja odgovornosti, razvijanje socijalnih vještina i vještina rješavanja sukoba te na usvajanje normi ponašanja.

Obzirom da je podrška socijalnog pedagoga sveobuhvatna, u rad se po potrebi i procjeni uključuju i roditelji.